subota, 25. maj 2024.

t1x2.net

spot_img

Intervju sa nekadašnjim članom Veleža iz Mostara, a sada trenera u arapskom svetu!

Poznato je da je fudbal u arapskom svetu u velikoj ekspanziji, a među trenerima koji su učestvovali u ,,fudbalskom obrazovanju“ mnogih igrača u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Kuvajtu, Omanu, mnogo je trenera sa prostora bivše Jugoslavije. Jedan od njih je nekadašnji golman Lokomotive i Veleža iz Mostara, Velibor Pudar, koji sada radi u akademiji fudbalskog kluba Al Ittihad iz Džede, kluba iz Saudijske Arabije.

Velibor Pudar, rođen je u Mostaru, 1964.godine, gde je i počeo svoju karijeru u Lokomotivi iz Mostara, potom ga je put vodio u Velež, Apolon, Čukarički, Sutjesku, Jedinstvo P. ,Palilulac, Vaslunds, TVP Tampere, Velež i na kraju Leotar. U trenerskoj karijeri radio je u ekipama Veleža iz Mostara, Bratstva iz Gračanice, Igmana iz Konjića, Al Ittihada, Al Taawoun-a i potom ponovo Al Ittihada, gde je danas.

Sportske novosti: .Vi ste neko koga mlađi ljubitelji fudbala i ne poznaju tako dobro, dok vas se stariji sećaju iz vremena fubalske lige stare Jugoslavije kada ste branili gol Lokomotive i Veleža iz Mostara, kakve vas uspomene vežu za to vreme?

VP: Vežu me prelijepe uspomene. U to vrijeme nije bilo lako doci iz „malog“ kluba, kao sto je bila mostarska Lokomotiva, u klub Prve Savezne Lige, među već provjerene asove Jugo fudbala ali, eto, meni se posrećilo da dođem u klub o kojem su sanjala sva mostarska djeca, u „moj“ Velež. Velež je bio jedan od omiljenijih „drugih“ klubova kod navijača pa se sjećam punih tribina gdje god smo igrali, mnogo putovanja van zemlje i jednog prelijepog druženja unutar ekipe koje je, iz danađnje perspektive, donosilo dobre rezultate. Sjećam se prejake lige i mnogo dobrih klubova koji su pravili fenomenalne rezultate, za razliku od danas,na međunarodnoj sceni. Sjećam se mnogo toga lijepog, ali bi mi trebalo mnogo vremena i prostora da sve to napišem jer uspomene samo naviru jedna za drugom.

Sportske novosti:.U sezoni 1987-88, Velež je završio treći u ligi, to je bila vaša prva godina u klubu, šta je nedostajalo da budete bolji od Zvezde i Partizana te godine?

VP: Ja sam došao u Velež u januaru 1986. godine ali sam čekao svoju šansu dugo, tako da ste, u neku ruku, i u pravu jer sam od sezone 1987-1988 postao standardni drugi golman ekipe, tada je i klupa bilo veliko priznanje, jer se, u Veležu, sve moralo proći svojim tokom pošto je, uvijek, prvi golman bio u izlogu za prodaju i branio je dok mu se ne nađe inostrani angažman. Ta sezona je bila fenomenalna, pod rukovodstvom trenera Envera Marića postali smo prvi put u istoriji kluba jesenji prvaci, igrali odličan fudbal i bili jedni od glavnih kandidata za titulu. Na našu žalost, nismo uspjeli proći prvi kroz cilj na kraju prvenstva iz jednog jedinog razloga, zato što nismo imali „dugu“ klupu jer je prvenstvo bilo izuzetno naporno, za vratom su nam duvali klubovi velike četvorke, a nas stigle povrede igrača koji su bili nosioci naše igre.

Sportske novosti:U okviru UEFA kupa naredne sezone, stigli ste do trećeg kola, pre toga ste lagano izbacili kiparski Apoel i kasnije Belenenseš na penal, da bi ispali od škotskog Hartsa, zašto su to danas klubovi koji bi najverovatnije do vrha napunili mrežu Veleža, a tada su bili laka meta?

VP: Sigurno bi do vrha napunili mrežu Veleža iz više razloga. Prvo, prokleti rat je oduzeo Veležu stadion Pod Bijelim Brijegom,Velež je prognan u Mostarsko predgradje Vrapčice gdje do prije par godina nije imao izgradjenu infrastukturu za razvoj svoje talentovane djece a zna se da je klub bio rasadnik mladih igraca. Drugo, samo ću reći, politika grada Mostara, koja se odnosi maćehinski prema Veležu. Treće, ekonomska situacija ne samo u Mostaru vec u cijeloj BiH. Četvrto, kvalitet lige u BiH, kao i svim bivšim republikama SFRJ, je na vrlo niskom nivou. Peto, smanjen je teritorij za dovodjenje talentovanih igraca pošto znamo da je Velež do 1992. godine dovodio talentovane igrace iz cijele Hercegovine, itd, itd.

Sportske novosti:Šta nam možete reći o periodu kada ste igrali u Švedskoj i Finskoj i kako gledate na fudbal u ovim zemljama?

VP: U to vrijeme je u ovim zemljama fudbal je bio u ekspanziji. Klubovi su odlično organizovani, igrači vrlo disciplinovani kako na treningu tako i na utakmici. Nedostajalo im je onog našeg „šmeka“ u igri i druženja u svlačionici i van terena. Mene je najviše nerviralo to što su poslije utakmice, bez obzira na rezultat, bili isto raspoloženi, smijeh, šala i pjesma. Takav mentalitet, valjda.

Sportske novosti:Karijeru ste završili u vašem Veležu, koji je vaš savate i šta je po vama neophodno da bi Velež ponovo postao klub broj 1 u Mostaru, ali i redovan u borbi za najviši plasman u Bosni?

VP: Velež je na pravom putu da se vrati tamo gdje je bio, u vrh BiH fudbala. Rekao sam da je Velež bio rasadnik talenata ali prethodnih godina se nije posvećivalo puno pažnje omladiskoj školi. Sada je to krenulo kako treba, nova uprava mnogo ulaže u razvoj djece i neće me iznenaditi ako se u skorije vrijeme pojave novi Marići, Bajevići, Vladići, Tucei, Kajtazi…To je jedini i pravi put ozdravljenja Veleža jer za Velež se, pored ostalog, igra i srcem i nikako drugačije.

Sportske novosti: Radili ste kao trener u bosanskohercegovačkim klubovima,Velež, Bratstvo i Igman, kako ocenjujete kvalitet fudbala sada u poređenju sa vremenom kada ste vi bili aktivni?

VP: Velika je razlika u kvaliteti nekada i tada kada sam ja radio u BiH. Prije je bio kvalitetniji rad u omladinskim školama, morao si proći sve omladinske selekcije pod budnim okom vrhunskih trenera, ići na kaljenje u nižerazredne klubove i, ako imaš sreće, vratiti se u prvoligašku ekipu. Danas moraš seniore učiti ono što smo mi nekad učili u pjetlićima, jednostavno to vam je kao da iz osnovne škole odete odmah na fakultet. Bez kvalitetnog rada u omladinskim školama nema ni kvaliteta u seniorskim ekipama, tu je razlika u nekada i sada.

Sportske novosti:Sada bi prešli godinu 2010. i vaš odlazak u Saudijsku Arabiju, otkud vi uošte u ovoj zemlji?

VP: Akademija Al Ittihada iz Džede je tražila trenera golmana, a u to vrijeme su u Al Ittihadu radila moja dva bivša trenera, pok. Salem Halilhodzić iz Veleža i Predrag Dinčić-Dine iz Čukaričkog, koji su me preporučili čelnicima kluba i na njihovu preporuku sam se ja našao u S. Arabiji. Ovim putem, još jednom, želim da se zahvalim pok. Salemu i Dinetu na ukazanom povjerenju koje nisam iznevjerio samim time što sam se zadržao u S. Arabiji zadnjih 8 godina.

Sportske novosti:Prvi klub, Al Ittihad iz Džede, šta nam možete reći o ovom klubu, najveći uspeh u tom periodu drugo mesto?

VP: Al Ittihad je prvi osnovani klub u S. Arabiji (1927) i, ujedno, najpopularniji klub koji ima preko 500 000 registrovanih navijača. Drže rekord Azije u prosjeku gledalaca u jednoj sezoni (2014/2015) od 42 371 gledaoca po utakmici, drže ginisov rekord od 232 pobijede u periodu 2002/2008 godina, 8 puta je bio prvak S. arabije, 33 puta osvajao kup S. Arabije, pobijednik je Kupa Pobjednika Kupova Azije (1999), osvojio je dva naslova pobijednika Lige Šampiona Azije (2004 i 2005g) i jedini je Azijski klub koji je dva puta zaredom osvojio AFC Ligu Šampiona.

Sportske novosti:Sarađivali ste sa velikim brojem glavnih trenera u ovom klubu, sa kim je bilo najlakše, a sa kim najteže sarađivati i zašto?

VP: Ja sam na poziciji šefa trenera golmana od U23 pa niže i povremeno sarađujem sa šefovima prvih ekipa. Sa svim trenerima sam imao korektan odnos od Canede, Benata, Al Koronia, Amroa, Piturke i Sierre.

Sportske novosti:Usledio je prelazak u klub Al Taawoun, kako je bilo u ovom klubu, koji je istorijski dosta manji od od Al Ittihada?

VPU Al Taawounu mi je bilo prelijepo. Iz Al Ittihada sam otišao zato što se nisam slagao sa nekim ljudima u upravi kluba, iako su mi nudili novi ugovor. Uslijedio je poziv gospodina Mladena Posaveca da mu pomognem u Al Taawounu koji sam rado prihvatio i nisam se prevario, jer sam upoznao mnogo novih ljudi i stekao dva nova prijatelja do kraja zivota. Radili smo sa U23 timom i napravili istorijski rezultat kluba sa tom selekcijim.

Sportske novosti:Kakve je infrastrukutrua klubova u Saudijskoj Arabiji, kao i rad u mlađim kategorijama, organizacija liga?

VP: Infrastruktura je fenomenalna, svaka selekcija ima svoj teren koji se održava na, u većini klubova, visokom nivou. U mlađim selekcijama rade, većinom, strani treneri iz Evrope, Južne Amerike i Afrike i rad je na veoma visokom nivou. Prva seniorska liga broji 14 klubova, druga 16, 3 treće lige broje po 12 klubova, prva juniorska i kadetska liga broje po 12 klubova dok se pionirska liga igra po regijama i poslije od šesnaestine finala se igra po kup sistemu dok se ne dobije pobijednik. Igra se po dvokružnom sistemu i sve troškove puta i smještaja plaća FS S. Arabije, u svim ligama.

Sportske novosti:Šta nam možete reći o  reći o ligi Saudijske Arabije, naši ljubitelji fudbala je uglavnom poznaju kroz kladioničarsku ponudu?

VP: Veoma kvalitetna liga, najkvalitetnija na Arapskom poluostrvu, i vrlo nezahvalna za prognozirati jer svako svakoga može dobiti. Od ove godine klubovi imaju pravo na 6 stranaca koji, u principu, donose prevagu na terenu. Tempo igre je na visokom nivou i iz te brzine se prave greške pa često pada mnogo golova na utakmicama koje su jako dobro posjećene.

Sportske novosti:Da li postoje neke zanimljive tradicije ili rivalstva između klubova?

VP: Kao i svugdje tako i ovde postoje rivalstva izmedju klubova. Najveće je ono izmedju Al Ittihada i Al Hilala kojeg nazivaju i El Clasico Saudijskog fudbala. Velika rivalstva su i izmedju klubova iz istih gradova Al Ittihada i Al Ahlia, Al Hilala i Al Nasra i Al Taawouna i Al Raeda

Sportske novosti:Šta bi ste istakli kao najveću vrlinu, a šta kao najveću manu fudbala u Saudijskoj Arabiji?

VP: Najveća vrlina Saudijskog fudbala je u tome što se uvijek igra za gol više, igrači su veoma brzi i okretni i samim tim se igra odvija u visokom tempu. Najveća mana, iako se radi toga dovode strani treneri, je u taktičkoj nesnalažljivosti Saudijskih fudbalera.

Sportske novosti:Do kada planirate da radite u Saudijskoj Arabiji i da li je bilo poziva da promenite sredinu?

VP: Vrlo zanimljivo pitanje, ne znam, ne planiram ništa, tu sam dok mi je lijepo. Ovde se jednostavno ne može planirati nšta, Arapi su takvi, sutra može doći nova uprava i reći dovidjenja svima, bez obzira kako radiš, ja sam „preživio“ dvije takve uprave. Ponuda je bilo iz S. Arabije ali ne bih sada mjenjao jer se u Džedi i Al Ittihadu osjećam kao kod kuće. Ako dodje ponuda iz neke druge države, razmisliću, jer čovijek teži nekim novim izazovima , a ja se osjećam spreman uhvatiti se u koštac sa njima.

Hvala gospodnu Pudaru na ovom prvom delu razgovora, drugi deo razgovora o nacionalnom timu Saudijske Arabije i njihovim šansama na Svetskom prvenstvu čitaćete u maju kada budemo predstavljali selekciju ove zemlje.

Povezani članci

ODGOVORITE

Please enter your comment!
Please enter your name here

- Advertisement -spot_img

Poslednje