Osporavani nakon nekoliko poraza u grupnoj fazi, dovedene pod znak pitanja odluke selektora Đorđevića, no kao da je proradio taj čuveni Srpski inat u Sale nacionale četi. Prvo u četvrtfinalnom dvoboju pobjeda nad komšijama, Hrvatskom, potom malo je reći demoliranje Australije.
Kenguri jesu ušli u meč kao favoriti, no Teo i družina su mnogo puta do sada pokazali kako im uloga autsajdera itekako prija. Već na samom startu odlijepila se Srbija a potom je uslijedilo poigravanje „orlova“. Zakucavanja Raduljice na kojima bi mu pozavidjele i NBA zvijezde, magija Teodosića kakva se na svjetskim košarkaškim prostorima rijetko viđa, nevjerovatna borbenost Markovića i Kalinića u defanzivnim zadacima. Impresivna partija vrijedna finala i novog obračuna sa američkim kako ga mnogi nazivaju drim-timom.
Nema dileme, još jednom se pokazalo ko je košarkaška nacija. Čak je i Brazilska publika bila primorana bodriti svim srcem ekipu koja na semaforu u određenim momentima meča ima i +30. Pokazuje i to kakvu su nam košarku priredili izabranici Đorđevića. Nakon svega može se slobodno podvući i crta. Kakav god bio ishod finalnog susreta ovi momci vrijede zlata. Biti ponosan je svakako najljepša stvar, ove večeri zlatni momci su učinili da taj osjećaj doživimo po ko zna koji put, da se na Balkanu priča o velikim stvarima, te da ovo košarkaško tlo ipak ima svog predstavnika u finalu.
Sve što je sada pred ovom selekcijom jeste izaći na teren i časno braniti grb u finalnom susretu, pružiti maksimum. Ranije su se na ovim prostorima rađali igrači, generacije koje su i Amerikance uspijevali nadigrati, no kao i uvijek biće to borba „Davida i Golijata“, borba sirove snage protiv košarkaške inteligencije.
No, najvažnija stvar, Srbija je i dalje uzavrela tačka na košarkaškoj mapi svijeta. I dalje se na ovim prostorima rađaju košarkaski mađioničari, uz viteško srce sasvim dovoljno da se planeta uvjeri sa koliko žara se bori za zlatni grb na grudima.
Tek predstoje medalje, ovi momci su garancija a u finalu im se jedino može poželeti sreća protiv Durantule i društva. Kako god, oni su šampionski momci, oni su kupili Brazilsku publiku i to je dovoljno da se ponosni vrate iz Rija, da se vrate u zemlju košarke, zemlju dobrih ljudi, zemlju koja je toliko dala sportu.
